Povijest Grada, Svetišta i Župe

Šire područje Kraljevice nastanjeno je još od pretpovijesnog doba, u vrijeme Ilira (pleme - Liburni). Prvi arheološki nalazi povezani su s vlašću Rimskog Carstva koje je na tom području gradilo potrebnu infrastrukturu, o čemu svjedoče nalazišta u Bakru, na Plasu i u Bakarcu, a pretpostavlja se (na temelju nalaza) da su iznad Bakarca i Turinova sela bile sagrađene rimske stražarnice. U ranom srednjem vijeku, postojala je nekropola Veli dol (danas istog naziva, kraj Križišća). U XV. st. razvija se današnje mjesto Kraljevica iz prirodne luke Hreljina (danas je Hreljin, upravno, dio Grada Bakra). Prvi pisani dokumenti spominju 1443. godine Portum Re (tal. Porto Re; lat. Portus regius), što u prijevodu znači Kraljevska Luka. Više je teorija zašto se spominje kralja. Jedna kaže da je to za to što su se carine na robu koja je prolazila kroz luku, plaćale ugarskom kralju, a ta je najvjerojatnije i točna. Mjesto se u tom razdoblju razvijalo oko jezgre poznate kao Almis. Riječki povjesničar Giovanni Kobler postanak imena Kraljevica dovodi u vezu s carinom za robu, u tadašnje doba zvanom "Portorium", da bi se s vremenom, premetanjem riječi portorium uvriježio naziv "Portore". Hrvatski naziv Kraljevica po prvi puta nalazimo 1605. godine u zapisniku riječkog gradskog vijeća. O najdavnijoj povijesti Kraljevice malo je zapisa. Poznato je da su najmoćniji srednjovjekovni gospodari ovog kraja, knezovi Zrinski i Frankopani, imali u svom posjedu i Kraljevicu. Tu su razvili manufakturnu proizvodnju, te proizvode izvozili na sredozemno tržište. Oni su u 17. st. izgradili dva feudalna dvorca. "Stari grad", koji se nalazi u središtu Kraljevice, sagrađen je u prvoj polovici 17. st. Oko 1650. izgrađen je i "Novi grad", danas poznat među stanovništvom kao "dvorac Frankopan", koji svojom ljepotom i položajem iznad same obale mora plijeni pažnju čak i usputna putnika prolaznika. Povijest dvorca zanimljiva je i intrigantana budući da se upravo unutar njegovih zidina kovala poznata urota Zrinsko- Frankopanska, koja je trebala osloboditi Hrvatsku austrijskog jarma. Stari grad - Kaštel - upisan u Registar kulturnih dobara br. 120 (1961. god.) U prvoj polovici XVII. stoljeća izgrađen je iznad luke srednjovjekovni grad s crkvom sv. Nikole (pučki sv. Mikule). Današnja župna crkva sv. Nikole građena je vjerojatno na mjestu ili u blizini pretpostavljene srednjovjekovne crkvice Sv. Nikole. "Stari grad" bio je jedan u nizu kaštela, koje je širom Hrvatske gradila plemićka obitelj Zrinski. Dvorac se sastoji iz dva kaštela s dva interna dvorišta (atrija). Na pročelju dvorca je zvonik iz 1790. s baroknom kupolom. Crkva sv. Nikole je jednobrodni prostor, prvobitno magazin za sol, koji je tek u XVIII. stoljeću adaptiran za crkvu. Crkva je sastavni dio ovog kompleksa te zajedno s njim predstavlja jedinstvenu prostornu cjelinu. Unatoč teškom bombardiranju na kraju drugog svjetskog rata, kompleks je kasnijom obnovom očuvao osnovne karakteristike ranobaroknog zdanja. Kraljevica je najprije bila pod vlašću obitelji Zrinski koja je u XV. st. u današnjem centru mjesta sagradila Stari Grad (kaštel) koji je povezan s dvorištem župne crkve Sv. Nikole, zaštitnika Kraljevice. Dolaskom krčkih knezova Frankopana u Kraljevicu (udajom Ane Katarine za Petra Zrinskog), Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan grade dvorac "Nova Kraljevica" čija je gradnja završena 1621. godine. Bilo je to 50 godina prije smaknuća graditelja u Bečkom Novom Mjestu. "Nova Kraljevica" je sagrađena na zemlji obitelji Zrinski, a dvorac je poseban po tome što na središnjoj šterni (bunaru) nosi grb koji objedinjuje obiteljske grbove obitelji Frankopan i Zrinski, u spomen na "Stari Grad"/"Stari kaštel Zrinski". Upravo je ovdje, navodno, skovana urota Petra Zrinskog (1621.-1671.) i Frana Krste Frankopana (1643.-1671.), čiji su životi skončani na stratištu Bečkog Novog Mesta ili Bečkog Novigrada (njem. Wiener Neustadt). Pred kipom Majke Božje u kapelici kaštela, zavjerenici su se zavjetovali kako će Hrvatsku osloboditi od tuđina. Kada je urota propala, priča legenda, a ona u ovome kraju još živi, zvono na kapelici sv. Katarine, isto ono što na gradskome groblju zvoni još i danas, žalobno je jecalo javljajući kraljevičkom puku vijest o pogibiji nacionalnih junaka. Nažalost, obje tvrđave bile su opljačkane od strane carske vojske nakon otkrivanja urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. godine, te tako od nekadašnjeg unutarnjeg bogatstva ovih dvoraca nije ostalo ništa. Po uništenju obitelji Zrinski - Frankopan, "Stari grad" postao je barutana austrijske vojske, a "Novi grad" vojna bolnica, te kasnije neko vrijeme i tamnica. Frankopanski grad igra veliku ulogu i u hrvatskoj književnosti budući da je, prema predaji, upravo u Kraljevici Petar Zrinski napisao svoje najslavnije djelo, "Adrianskoga mora sirena". 18. stoljeće bilo je prijelomno za razvoj Kraljevice. Prema naredbi cara Karla VI., 28. travnja 1729. g. započela je gradnja luke i brodogradilišta. U njemu su građeni mnogi austrijski ratni brodovi, a kasnije trgovački jedrenjaci. Senjski trgovac Marko Susanni sagradio je 1785. g. cestovnu vezu Kraljevice na Karolinsku cestu do Plasa, što je dalo dodatni poticaj razvoju naselja. Pomorci, lučki radnici, obrtnici, trgovci i ribari zavjetovali su se Sv. Nikoli kao zaštitniku pomoraca i svih putnika, te 1790. g. osnovali samostalnu crkvenu župu. Crkva u samom središtu starog grada dobila je barokni zvonik koji danas štiti i krasi mjesto.  19. stoljeće bilo je u Kraljevici obilježeno znatnim gospodarskim razvojem uvjetovanim napretkom veletrgovine, osnivanjem poduzeća koja su se bavila izvozom drva i žitarica, uvozom soli i kolonijalne robe. Za potrebe gospodarstva, 1873. g. bila je osnovana banka pod nazivom "Primorska štedionica". Na kulturnom polju Kraljevica je uvijek visoko dizala svoj barjak. Tu je niz godina (od 1857. g. do 1905. g.) djelovao župnik Jakov Randić, poznati školski dobrotvor i osnivač kostrenske škole. On je prijateljevao s biskupom J.J. Strossmayerom i bio vrlo aktivan u unapređenju prosvjete i kulture našeg kraja. Tako je, između ostalog, i njegovim trudom 1861. g. osnovana Narodna čitaonica, da bude "poticalo duševnog i materijalnog napretka, budilo mara za sve što je domoljubno i slavno," kako je zapisao njezin prvi predsjednik župnik Jakov Randić. Njezini počasni članovi bili su biskup J.J. Strossmayer, dr. Franjo Rački, grof Julije Janković, barun Metel Ožegović te mnogi drugi uglednici onoga doba. 

Nesumnjivo jedan od najbitnijih događaja u kulturnom životu Grada je osnivanje Primorske tiskare 1873. g. To je izvan Rijeke (izuzevši staru glagoljašku tiskaru u Senjskoj Dragi), bila prva primorska tiskara koju su onda slijedile ostale: 1874. g. u Senju, 1877. g. u Bakru, te 1878. g. u Sušaku, kamo je preseljena tiskara iz Kraljevice. Dok je djelovala u Kraljevici, izdala je djela V. Hugoa, Ljetopis popa Dukljanina, Voltairea, te Babićev Hrvatski pomorski rječnik . Tiskara je izdavala i misli Ante Starčevića, koji je jedno vrijeme bio i zastupnik Kraljevice u Hrvatskom saboru. Jedan od urednika lista bio je tadašnji učitelj u Kraljevici, međunarodno poznati pedagoški i društveni djelatnik Sebald Cihlar. Bio je jedan od osnivača Pedagoško - književnog zbora. Našoj je književnosti dao dva sina: Milutina Cihlara Nehajeva i Vatroslava Cihlara, koji je osnivač "Knjižnice Augusta Šenoe", danas Narodne knjižnice i čitaonice. U knjizi posjetioca Knjižnice vlastoručno su upisana imena Augusta Šenoe, Antuna Nemčića, A.G. Matoša, Milana Šenoe, Eugena Kumičića, Jana Nerude (češkog pisca) i dr. Krajem 19. stoljeća započinje značajan razvoj turizma u Kraljevici. Godine 1896. na poluotoku Oštro izgrađeno je jedno od prvih javnih kupališta na Primorju. Razvoj turizma pomogla je i izgradnja hotela "Liburnija", velebne građevine austrijskog grofa Ollschbaura, kasnije pretvorena u bolnicu.

Važni datumi

1443 - Prvi spomen "Portum Re"

1605 - Prvi spomen naziva Kraljevica

1650 - Dvorac "Nova Kraljevica"

1671 - Pogubljenje Zrinskog i Frankopana

1729 - Gradnja brodogradilišta

1790 - Župa postaje neovisna o Hreljinu i izgrađen župni zvonik

1795 - Crkva postaje svetištem i hodočasničkim mjestom

1897 - Rođen Viktor Burić, nadbiskup riječko-senjski

1997 - Kraljevica postaje gradskim središtem

Izvori: Grad Kraljevica, wikipedia.